Sunce se nikada ne gasi

Koliko samo slova, koliko samo riječi ispisujem. Slova ispisana mirisom ljubavi, mirisom života, lijepim emocijama.

Volim (ih), želim, osjećam. Živim.

No na trenutak sam osjetila obostrane mirise, divne. Ali nestao je. Ishlapio na zapešću života. Trag se i kroz kosu izgubio. Uvijek je falilo ono nešto. Možda nije ni falilo jer nije ni bilo, samo privid osjeta željenog mirisa.

Bez obzira na sve u životu, smij se uvijek. I kada se raspada sve jer Sunce se nikada ne gasi.

Da, lakše je to napisati nego zaživjeti, no nikada ne pišem iz mašte, nego skidam sa leđa, tu mi je sve što sam nosila i što nosim. Srce tjera.