Očekivanja

Punija li je duša u iluziji očekivanja ili je veća žrtva ubacit ju u žrvanj trenutka, onoga što jest, što ima Sad. U nijemim danima duša traga za svojom glasnoćom, sakuplja što je ostalo u zidinama dubine.

Teško je ne okretati se unatrag i ne očekivati glas nade, ali tko smo mi da predviđamo, da pretpostavljamo.

Ne znamo ništa više, a ni dalje od titraja srca u kojeg trebamo gledati jer to smo mi, sva naša očekivanja leže unutar njega.

Duša izdrži i onu prazninu, emociju koja je vulkan rasta, za suzu manje.

Umjesto površnosti tražila je stijenu.

Umjesto tišine tražila je dah.

Poput šapata da kaže Više no ikad neće biti Više nego ikad.

Unutar sebe, poznajemo svoju istinu i prije nego li se dogodi. Znajući da je sve ovo što živimo, što prolazimo, Sad.

Ni jučer, ni danas, nego Sad.