Otkucaj

Toliko malo smo imali,

a kao dali smo sve.

Toliko toga nismo ispričali,

a kao rekli smo sve.

Toliko propuštenih zagrljaja

jer bojali smo se.

Od početka osuđeni, bez prilike. Ali samo da srca ne čuju jedno drugo,

onaj otkucaj koji bi oživio sve. I zato propustiš let radi otkucaja manje.

Gdje smo se izgubili?

U toplini očiju koja nisu znali prepoznati se. Oči koje ne znaju da u tom trenutku obgrle dušu ili suptilnim dodirom potvrde da si ipak tu, da se nismo izgubili.

Sa dlana tvog sam nestala. Kao kap. Nedovoljno čuvana. Iskliznula kao da ni postojala nisam.

Nekad je bolje ostat svoj, iskliznuti. Jer tko te drži kao kap na dlanu, ponaša se onako kako netko drugi želi, ne onako kako Ti želiš.

Samo slobodno srce može da voli, da odluči da voli, bez straha, bez prošlosti, bez očekivanja.

Da daje, sve ono što može i što ne može. Uzdisaje, osmjehe, tople dodire koji ispisuju svako slovo duše tvoje.

Ne osporavaj moje riječi ni moju dušu, niti me krivi što letim.

Jer je moja duša ionako za visine.