Odškrinuta vrata

Ah taj Prosinac, čaroban, mirisan,rosom okupan...Drugačiji, po malo neobičan od svih mjeseci. No ovu godinu je dobio malo drugačiju težinu, drugačiji miris. Možda je samo nestao ulični duh Prosinca, no duh Prosinca u srcima neka plamti, u inat!

Prihvatiti ga jednako. Čuvati.

Na papir stavi svaku misao koja te tišti, da se pretvori u Nadu. Stavi sve ono sto te gura naprijed, da zahvališ. Stavi sve ono što te raduje, da zauvijek oboji tvoje lice.

Zato odškrinimo vrata srca svoga, samo toliko da čežnju preslika sva toplina naših želja. I ne boj se, svaki strah će izići van jer mu nije mjesto pored topline. Ti imaš ključ da "vrata" otvaraš tek toliko da možeš udahnuti svoj blagoslov trenutka, da si uspio.

Odškrini....u inat...