Kroz prizmu Ljubavi

Lovimo se riječima. Osluškujemo žamorima srca. Ne odaješ se nego se prikradaš suptilno. Bez iluzije.

Pomalo gledam kroz stepenicu više, bez očekivanja tko si. Jednostavno znam. Zato što si više. Iznad površnosti, iznad emocija. Koje su ujedno i varljive.

Drže te na mjestu ili vuku natrag, a hoćeš više. Korak naprijed je uvijek naš. Određuje te čim ga ispružiš. I odjednom se duša budi. Ona te vodi kroz svu daljinu, kroz odaje tvojih misli, osjećaja. U nova svitanja. Jedino Ona vodi razgovore srca tvog, predano i jedinstveno. Duša tvoja je brana, štit tvoj.

I kada shvatiš tko si, za što živiš, da je sva tvoja strast Ljubav, da cijelo tvoje biće, tvoja duša diše kroz prizmu Ljubavi, ta koga da se bojiš?!