Iluzija

Svrha.

Koja je svrha čovjeka? Čemu naša duša teži, da li čezne za srećom, za povratkom k bitku svome?

Svrha duše je gola, čista Ljubav.

Ali vješto nas prevari iluzija. Prekrije se radost, utihne srce, nijemi smo.

Iluzijom nestaje naša sposobnost da volimo, da dijelimo. Naši treptaji govore, traže svrhu.

Njegovati svoju dušu, obgrliti ju i nikada ju potkapati prolaznošću. Tek tada ćemo saznati tko smo. I sa svim mjernim greškama, pogrešnim uvjerenjima, divna bića možemo postati.

Jer nismo ljudi sa manama. To je pogreška koju tako olako odobravamo. Nametnuto. Mane zbunjuju, opravdavaju ono što nismo, u što ne vjerujemo. Lakše je nekad tako reći nego krenuti i biti čovjek. Sebi. Ono što zapravo jesmo. Bez mana.

Prirodno stanje čovjeka jest sreća. Sve drugo je iluzija. I sve naše "u ništa" jest zapravo Budnica života.