Bura

Dođoh zagrljaju, čvrsto stojim pred njim, dok bura mrsi kose, vrti i plete.

No ni čvorovi nemaju tu snagu da se oduprem tvom zagrljaju.

Nije mi do ljudi, nije mi do nikog, osim zvijezda i tebe ispod njih.

Da dišemo trenutak, bez maski i limita.

Prije nego odem s vjetrom.

Ne ostavljaš mi puno da pišem, što i kako bit će, ja znam da volim svim svojim bićem.

Tvoje ime u molitvi, svako slovo žara dalo je, pred zoru novu, u očima tvojim, srce ogledalo se.

Znam, Ljubav je to jer samo za nju dajem se do kraja, samo za nju tražit ništa neću ja, samo za nju, duši milo je.

Ostavljam ti sada svaku svoju riječ, svaki svoj uzdah nadanja. Trepereći, zvijezde pratit će misli tvoje, da iziđu iz srca tvoga, slobodne kako zapravo i treba.

Ne puštaj stisak struka što najslađi je jer teško ćemo tada reći jedno drugome, da stalo nam je.