KAKO SAM POČELA PISATI...

Sve ono što se skuplja u prsima, svaka emocija, ne donosi sreću.

S vremenom tragamo kako si pomoći, da sve ono što je unutra, da iziđe van. I to sada pripada tu, oslobođeno u svakom slovu. Od uvijek je tinjala ideja u meni da ostavim negdje  emociju trenutka, svakodnevice. Poneka duša da se pronađe u tišini zagrljaja, da izmamim osmijeh slovima, da ima snažnija ramena za izazove, srce da voli....

Potrebno je samo osluškivati svoju nutrinu.